Jedna tiha instrumentala u ponoć je pokucala na vrata…
Zar ovo vrijeme nema nimalo osjećaja za prolaznost čijim nitima pokušava protkati svoju vječnost?!
Neke se stvari neminovno dese… ne možemo ih izbjeći u okrilju ovog svijeta…
Ali Tamo.. negdje… malo dalje… vrata su vječnosti… Tamo počinje jedna neprolazna instrumentala spokoja i u njene note ne dopiru klice prolaznosti…
Danas je 6 mjeseci kako je Toni preminuo…
Jedna je bijela ruža položena i ovdje…
njene latice ostaju neprolazne u sjećanju na tebe…
R.I.P.
zao mi je zbog tog tonija nisam upucena bas ko je………
primljen sam
dobro si se sjetila da napises post 😛 xD
ma salim se
ajd ljubimm**
HariH – ma nisam ja ni sumnjala u tebe… 🙂
silenceOff – ev napokon nasla vremena i za to:) pusa
R.I.P.
e Ismare nisam jos ono procitala pa cim nadjem vremena prokomentarisacu ti:)
samo da pozdravim cmokk