Jedna tiha instrumentala u ponoć je pokucala na vrata…

Zar ovo vrijeme nema nimalo osjećaja za prolaznost čijim nitima pokušava protkati svoju vječnost?!

Neke se stvari neminovno dese… ne možemo ih izbjeći u okrilju ovog svijeta…

Ali Tamo.. negdje… malo dalje… vrata su vječnosti… Tamo počinje jedna neprolazna instrumentala spokoja i u njene note ne dopiru klice prolaznosti…

Danas je 6 mjeseci kako je Toni preminuo…

Jedna je bijela ruža položena i ovdje…

njene latice ostaju neprolazne u sjećanju na tebe…

R.I.P.

iostris
«Ja imam u duši svetlost koja se, istina, povija i smanjuje, ali nikad ne gasi – hiljade njih žive u jadnom mraku.» I. A.

7 komentara

Komentariši