Ne čitaj moj blog kad me ne bude...

http://krajina.ba/?p=12318

"Želje mi se baš i ne ispunjavaju...

Negdje je zapelo, možda se ispunjavaju nekom drugom?

Ne bi bilo prvi put, nema veze, ne ljutim se...

Dobre su to želje, šteta bi bilo da propadnu."

+++++

Znam postoji vrijeme koje još nije došlo

i moje riječi koje će umrijeti sa mnom.

Samo za mnom... nemoj da ti ikada bude žao.

Pizzu sam spremala dovoljno dugo da bih na kraju oplakala kad mi je vruća iz rerne ispala na pod i završila kao hrana za mačke pokupljena lopaticom. Imala bih ispričati dovoljno detaljala da sve dobije i veličinu horora i klasične tragedije i odvaljene komedije, ali nijedan scenarij nije u planu ovom prilikom.

Uzalud me tješio kada sam toliki trud vidjela na podu, a još je sve to trebalo i pokupiti. Uzeo je lopaticu i odnio mačkama.

Bilo je dosta alternativa za večeru i gotovih u frižderu, ali otišli smo do pecare i stavili nasoljene polutice krompira da se peku. Uz to sam spremila sir i pavlaku, a salatu sam napravila na sljedeći način: izrežite sitno kupus, nasolite i pouljite, a zatim dodajte mljevenog bibera i majoneze, pa sve izmješajte. Brzo i jednostavno, a super. :)

Džabe sve kad je uvijek onako kako je suđeno, a ne kako je planirano da bude. Ni zapečeni rumeni krompir iz pecare nije bio loša investicija. Vatra je lijepo pucketala. Ispalo je lijepo i opušteno veče nakon svega.

Za naslov ne pokušavajte ni pretpostaviti kakvu priču krije. Našao je način da me nasmije i popravi mi cijeli dan. Ali... onu crnu mačku što je pojela moju pizzu bolje da ne sretnem neko vrijeme. :)

“ If tomorrow is a judgement day

And I'm standin' on the front line

And the Lord ask me what I did with my life

I will say I spent it with you

If I wake up in World War 3

I see destruction and poverty

And I feel like I want to go home

It's okay if you comin' with me

'Cause your love is my love

and my love is your love

It would take an eternity to break us

And the chains of Amistad couldn't hold us

If I lose my fame and fortune

And I'm homeless on the street

And I'm sleepin' in Grand Central Station

It's okay if you're sleepin' with me

As the years they pass us by

we stay young through each other's eyes

And no matter how old we get

It's okay as long as I got you babe

'Cause your love is my love

and my love is your love

It would take an eternity to break us

And the chains of Amistad couldn't hold us

If I should die this very day

Don't cry, cause on earth we wasn't meant to stay

And no matter what people say

I'll be waiting for you after judgement day

'Cause your love is my love

and my love is your love

It would take an eternity to break us

And the chains of Amistad couldn't hold us“

http://www.youtube.com/watch?v=kxZD0VQvfqU&ob=av2e

I kad se izgubim u tekstu... znam u kojem redu da se tražim...

a gdje ideš ti kad sebe zaboraviš?

S čijim imenom na usnama sebe pronalaziš?

Zapamti...

uvijek možeš naći alternativu za uspjeh u životu

i pronaći neki drugi način...

čak i ljubav možeš mijenjati nekom drugom ljubavlju –

i manjom, i kraćom, i dužom, i lažnom... i oblačiti je po potrebi...

ali samo se jedna urezuje duboko u nas –

ostale se samo mogu pomicati po površini kao ulje na vodi...

kad otvoriš kutijicu s leptirima, to je onaj što će i bez poklopca ostati tvoj dodir da čeka...

a sreća... ona nema alternativu...

ona poznaje samo jednu ljubav... jedinu i pravu... nevinu... koja se samo jednom daje... i koja samo u jednim rukama drhti... i koja samo jedan zagrljaj na sebe oblači... uzimajući njegov miris kao spavačicu.

Zapamti...

kad leptiru dotakneš krila... na prstima ti ostaju njegove boje... a leptir bez boje na krilima ne može više da leti...

"Razmišljao sam o tome...

 Koga izdati kad mi ostane da biram između nas dvoje?

 I, žalim...

 Ali prestar sam da bih izdao sebe, još jednom."

+++++

Pritisne ponekad težina praznine –

onaj dio pjesme kad si sam, a znaš da je uz tebe nečiji dah u kosi...

i praviš se da ga ne osjetiš

jer otkriven možda bi preplašen kao srna mogao pobjeći...

Pa se nasmiješim... da ne izdam nijedno od nas...

„You would have thought I was the king of Persia, because the guys both shook my hand and Ben almost hugged me, and they felt like they already knew me after reading my book.“

+++++

"O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?" Nedžad Ibrišimović

+++

Možda neko dok čita ovaj blog upita sebe ko sam ja ustvari... gdje li postojim... ili šta li radim u trenutku dok čita moje redove...

Ne znam... ali ja se zapitam da li neko dok čita moj blog osjeti možda da me poznaje...

Možda je previše filmski ovaj post, pa nek bude i kratak monolog. : )

Drži dušu na dlanu i svako će otkomati dio najveći što uspije... ko god mogne zariće nokte, čak i ako je stisneš u dlan...

To što biraš koga ćeš nosit pri duši ne znači da si siguran da te neće povrijediti; samo znači da će mu biti lakše sve što ti bude bliže...

I ipak uvijek, negdje ispod noktiju, čuvaj to malo što otkineš sam od svoje duše, da možeš oprostiti najdražim...

Ilahiju „Bajram dođe, mirišu avlije“ sam shvatila i osjetila tek kad sam jučer dočekala Bajram bez svoje majke.

Posjetite svoje najdraže, obradujte ih i učinite im dobra koliko možete... nikad ne znate koji Bajram se s njima posljednji put radujete.